Početak » Uncategorized » ČETVRTI DAN SAJMA: „ČUVARI KAZAČKE IVICE“

ČETVRTI DAN SAJMA: „ČUVARI KAZAČKE IVICE“

https://pgsajamknjiga.files.wordpress.com/2016/04/volcano.jpg
Advertisements

DSC_7501PhotoCG

 

U okviru 12. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja organizovana je promocija romana Čuvari kazačke ivice Ljubice Arsić.

„U živopisnom ambijentu srpske proze imamo čitav niz autora koji mogu da čine čast bilo kojoj književnosti. Za taj optimizam večeras imamo čvrst arugument: Ljubicu Arsić koja spada u sam vrh sprske proze. Podjednako zanimljiva i  običnom čitaocu i najsofisticiranijoj književnoj kritici, Ljubica Arsić očigledno vlada vrhunskim književnoim zanatom, posjeduje nesvakidašnju imaginaciju, i na stilskom nivou a još više na dubljem značenjskom nivou. Kod nje nikad nećete naći podilaženje osrednjem ukusu, već je riječ o prozi koja je protkana i emocijama i onim intelektualnim slojem koji nije tako čest u inače kvalitetnoj srpskoj prozi. Kroz njenu knjigu nikako ne možete izletnički protrčati, nego je to proza koja traži više senzibilnosti, književnog rafinmana, kao kad se na klaviru koriste sve dirke odjednom“, primijetio je Želidrag Nikčević, publicista i kritičar.

DSC_7508PhotoCG

 

„Ovaj roman je na tematskom nivou zaista teško opisati. Ovdje se teme i biografije i sudbine prepliću strahovitom brzinom: uspomene i živi utisci svakodnevice. Naročito je važno istaći izuzetnu slikovitost rečenice Ljubice Arsić. Opisi su protkani čitavim nizom reminiscencija, iz slikarstva naročito. Ova knjiga je gorka, cinična, no istovremno nosi i jednu vrstu istinske pripovjedičke radosti, kao Šeherezadino pričanje ili Penelopino tkanje“, kazao je Nikčević o romanu Ljubice Arsić u kojem tepesi i vještina tkanja imaju ključno mjesto.

„Mislim da jeovo jedan od najboljih romana koji danas figurraju na književnoj sceni Srbije“, zaključio je Nikčević.

DSC_7512PhotoCG

 

„Za mene su Čuvari kazačke ivice važni zbog toga što je to moja druga knjiga, odnosno ona knjiga koja pokazuje da li ste pisac. Prvu knjigu čovjek napiše u nekoj vrsti entuzijama, iz nekog svog minimalnog iskustva, no u drugoj knjizi on otvara vrata sopstvnog svijeta. Važno je da pisac opipa svoju teritoriju, svoj kontinent. Jer ako pisac piše o nečemu što nije njegova tema, u opasnosti da upadne u jedan manirizam, u prozu koja ne uzbuđuje čitaoca a ni pisca dok je piše“ kazala je Ljubica Arsić.

„Kako sam ulazila u alhemijsku tajnu ćilima, ja sam ulazila i u tajnu pisanja. U ovom romanu ugrađena je jedna priča o opsesivnoj ljubavi prema jednoj ženi koja podsjeća na priču oTristanu i Izoldi.“

Za ovaj roman mogu da zahvalim jendom našem psicu koji više nije među nama. U pitanju je Momo Kapor koji mi je dao jedan savet koji bi trebalo da čuje svaki pisac u pokušaju. Počela sam da pišem jedan roman i dala sam rukopis Momu Kaporu da pročitao. On je pročitao i rekao: ‘Pa dobro, to je lijepo, ali to je nešto što nema nikakve veze s tobom.’ Pisac zapravo mora da posegne za onim što je u njegovom crvenom krugu. Ono što treba da vidimo, to je tu ispred nas. Autentičnost je u proživljenom, u opsesivnoj temi: vaša muka, vaša potreba da nekome ispričate vaše uvjerenje da čete vi to najbolje uraditi, da ste vi taj koji to najbolje može da ispriča. Prva stvar je kad pisac može da otkriva svoj kontinent kojim drugi nisu u potpunosti zavladali“, rekla je Ljubica Arsić.

 

 

Advertisements