Početak » Uncategorized » PETI DAN SAJMA: PREDSTAVLJANJE ZBIRKE PJESAMA BALŠE BRKOVIĆA

PETI DAN SAJMA: PREDSTAVLJANJE ZBIRKE PJESAMA BALŠE BRKOVIĆA

https://pgsajamknjiga.files.wordpress.com/2016/04/volcano.jpg
Advertisements

DSC_8122PhotoCG

Posjetioci Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja mogli su večeras, pete večeri održavanja Sajma, prisustvovati predstavljanju nove zbirke poezije Balše Brkovića Crno igralište.

Poezija je ekstatični prostor samopotvrđivanja jezika i u tom smislu poezija je beskrajno važna koliko god da je marginalna u nekom društvu.

(Balša Brković)

 DSC_8121PhotoCG

„Poslije šesnaest godina Balša Brković objavljuje knjigu poezije“, rekao je Goran Samardžić i prisjetio se Brkovićevih prethodnih poetskih zbirki. „Balša je krenuo u poeziju onako furiozno kao bazni pjesnik. Bio je to jedan čudan spoj modernizma i tradicije. Palio je, bio je slušljiv.  Onda kreće ta pauza za koju Baalša kaže da je u njoj napisao četiri romana i knjigu priča. Ja doživljavam ovu knjigu kao zbirku malih poema. Ovdje se Balša potpuno razbaškario, raširio. Ovdje već provejava jedno iskustvo. Ovdje ne samo da nisam naletio na lošu pjesmu, nego nisam naletioni na loš stih. Ova se zbirka dobro pekla prije nego što se našla u formi knjige. Opet je divno rekao na kraju knjige: da prozu piše kad on hoće, a poeziju kad ona hoće. Kad čitate njegovu prozu imate osjećaj kao da nikad nije napisao pjesmu, kad piše pjesme čini se da nikad nije pisao prozu. On vrlo jasno odvaja književne rodove. Balša je potpuno iskren pa je prije nego mi je poslao knjigu rekao: ‘Napisao sam nešto posebno’. A s obzirom da on nije nikakav početnik, i kad se on oduševi sam sobom, kad nije već oguglao na ono što piše, to je velika stvar. Sretan mu povratak u poeziju, a on nikad nije ni prestao da bude pjesnik.“

 

DSC_8168PhotoCG

„Kod ovakve knjige književna kritika čak i ne mora da ima neki svoj aksiološki pristup. Postoji neka vrsta problema sa komunikacijom kada je poezija u pitanju. Balša nema taj problem. Neka vrsta samoočiglednosti, kritičarima olakšava posao. Mi ne moramo nikome da objašnjavamo da je riječ o dobroj knjizi. Jedna vrsta neposrednosti i komunikativnosti je već ostvarena. Kada se ona hermetička poezija ‘otvori’, onda je ona obično semantički vrlo plitka. Kod Brkovića je fascinantno što otvorenost njegove poezije, njena  komunikativnost, ne samo da ne spriječava nego pojačava semantičke dubine. To je velika stvar: da znate da izbalansirate emocionalni sloj i konotativni sloj teksta. Njegova komunikativnost je vrlo poetički utemeljena.  Poezija XX vijeka je poezija koja se povlači u sebe, bira neku vrstu nekomunikativnosti. Brković traži zajednicu, jer naša civilizacija počinje stihom ‘U početku bješe riječ’. Ta riječ u sledećem koraku traži zajednicu. Brkovićeva poezija je ekstenzionalna, ona se širi naprijed“, rekao je Aleksandar Bećanović.

 

Advertisements