Bosanskohercegovačka književnica Mediha Šehidić predstavila je
svoj roman “Kapija” (izdanje sarajevskog “Buybooka”) na 16.
Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga, a ovom književnom
ostvarenju koje je u matičnoj sredini izazvalo veliko interesovanje
publike i kritike, sa autorkom je razgovarao pisac Goran
Samardžić.
Roman Medihe Šehidić govori o tjeskobi žene, o odrastanju, o
zarobljenosti u sopstvenom tijelu i o nametnutom patrijarhalnom
vaspitanju.
“Bolest se danas tabuizira. U redu je imati povišenu masnoću u krvi
, bolesnu štitnu žlijezdu ili neku drugu bolest. Ali kad se pomene rak
, uvijek se u narodu traže sinonimi, te “ono najgore” ili “pomakni se
s mjesta”.
Međutim, svaka osma žena, bar tako statistika kaže, oboli od raka
dojke, što je poražavajući podatak. Kad sam se suočila sa svime što
bolest nosi, rekla sam sebi, da neću o tome da govorim, Vrištaću o
tome. A na staklenim vratima vratima onkologije, paradoksalno je
pisalo:’Dobro došli na onkologiju’”, istakla je Mediha Šehidić.
“Kapija” je tako knjiga njenih ličnih suočavanja i pripada korpusu
autobiografskog žanra.
“Najveća nagrada koju sam mogla da dobijem, to je to što mi se
mnogo žena javilo,doživljavajući moju autobiografsku knjigu kao
podstrek, podršku i utjehu”.
Kapiju, kao naslovnu metaforu, autorka interpretira kao unutrašnji
motiv,simbol svega onoga što je bolno, a navodi nas na rast.
Roman “Kapija” je zapravo suočavanje sa vlastitom smrtnošću,
odnosno govori o onome ko je preživio rak i kako živi nakon te
bolesti.
Goran Samardžić nadahnuto je o ovoj knjizi i autorki govorio
kao o skrivenom adutu “Buybooka”, te da se ona nakon duge
“fermentacije”, ovom knjigom, pojavljuje kao “gotov pisac”.
“Njena prva knjiga ‘Brodska cesta bb’, privukla je ogromnu
pažnju, bila je, uslovno rečeno, mali hit.
Osim toga, riječ je o čistoj književnosti, finom slaganju rečenica i finom književnom
stilu. Kako god da okrenete, stil je veoma važan i to umnogome čini
pisca”, kazao je Samardžić, navodeći da Mediha Šehidić, kao rijetko ko umije
divno da piše o banalnim svakodnevnim temama.
“ Ona čak za sebe kaže da nije pisac, nego socijalni radnik, majka,
sve drugo, samo ne to”, istakao je on, ilustrujući autorkinu
skromnost, bar kada je riječ o njenom odnosu prema sopstvenom
stvaralaštvu.