Na tribini nazvanoj “Žene u crnogorskoj književnosti”, na 16. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja govorile su profesorice Filološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, prof dr. Olga Vojičić Komatina i mr Tamara Pejović Labudović.
One su napravile su mini retrospektivu epoha crnogorske književnosti, kroz prizmu ženskih likova u njoj i učešće malobrojnih autorki koje se u našoj književnosti pojavljuju do 20.vijeka.
-Nije slučajno što ove razgovore vodimo na dan koji neformalno važi za Dan vještica, budući i da je petak 13. pa je valjda i to neka naznaka ove teme. Tema o kojoj je riječ kompleksna je iz mnogo uglova, jer u crnogorskoj književnosti žene su rijetko dobijale status aktera kome se ukazuje značaj. Nakon renesanse po pitanju tretmana ženskog sopstva mi jako dugo vrijeme imamo samo srednji vijek, što i nije tako afirmativno za nas”, kazala je Olga Vojičić Komatina, ističući da ako je književni tekst mimeza, podražavalac života, onda nam to mnogo govori o prilikama u društvu.
“Nakon Đurađa Crnojevića, o ženama nije pisano, niti su žene pisale, ako izuzmemo Jelenu Balšić, koja pak nije bila iz Crne Gore, ali je sebe utkala u našu baštinu. Ni Njegoš se u svojem stvaralaštvu nije bavio ženama, što se može protumačiti njegovom zaokupljenošću društvenim previranjima u Crnoj Gori njegovog doba”, kazala je Vojičić Komatina.
Animalizacija žene, ženskih likova u književnosti Miodraga Bulatovića, bila je tema izlaganja profesorice Tamare Pejović Labudović koja je konstatovala da su svedeni, karnevalizivani ženski likovi kod njega zapravo izraz njegove potrebe da se na neki način obračuna sa stereotipima u kulturnim modelom u društvu u vrijeme kada je on stvarao.
“Tom karnevalizacijom žene, Bulatović je pokušao da se obračuna s kulturnim modelom u kome je stvarao. Njegove žene su grotesne ili udovice, žene odbačene od društva”, kazala je Pejović Labudović.
Ovom tribinom nastavljen je kontinuitet saradnje podgoričkog sajma knjiga sa Filološkim fakultetom UCG.