Poseban fokus 19. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja stavljen je na rok muziku. Nakon promocije knjige „Pesme“ Momčila Bajagića Bajage, segmenat programa posvećen muzici nastavljen je juče gostovanjem poznatog novinara i muzičkog kritičara Petra Pece Popovića.
Popović je u razgovoru sa moderatorkom Jelenom Krsmanović otkrio da nikada u životu nije radio u muzici zbog novca.
“Ja sam imao sreću da cijelog života radim samo ono što volim. Za moju generaciju je muzika bila pitanje života. Muzika je podrazumijevala dramu, poeziju, iskrenost, stav. U moje vrijeme muzika je po prvi put postala istorija. Počeo sam da se interesujem za muziku kada je ona na prostoru Jugoslavije bila karbonska, kada se kopiralo ono što se radi u svijetu. Ipak, mi smo doživjeli da u roku od 15 godina od karbonske pređemo na autentičnu. 15 godina kasnije smo imali situaciju da se jugoslovenska muzička scena na kraju 70-ih i početkom 80-ih računala za treću u Evropi i šestu u svijetu. Učestvovao sam na neki način u tim procesima, za prve ploče u Jugoslaviji sam potpisao makar 20 velikih imena, a pritom nisam imao nikakav finasijski udio u tome,” naveo je Popović.
Prisjetio se vremena kada je muzika promijenila Jugoslaviju.
“Pripadam vremenu kada je ta muzika bila referentan u svijetu, na ovom jeziku koji nije muzikalan, kada smo imali velike pjesnike, instrumentaliste, ljude koji su znali da je to što rade važno za svoju generaciju i zemlju u kojoj jesu. Svaka važna pjesma i veliki autor su bili dokaz vremena u kome su stvarali i živjeli. Pripadam vremenu kada ste znali ko je autor. Imali ste Arsena Dedića i Duška Trifunovića koji su vaspitavali i opismenjavali generacije klinaca i uticali na njih. Iz njihovog šinjela su se zatim pojavili Dado Topić, Bregović, Bora Đorđević, Balašević, Džoni Štulić, Bajaga, Cane, Gibonni… Ti ljudi su bili istinski talentovani. Nisu pripadali nijednoj partiji već poslu, svojoj strasti, svom daru. To je rezultiralo najvećim tiražima u istoriji Jugoslavije,” kazao je Popović.
Ukazao je na poseban značaj autorskog stvaralaštva u muzici.
“Arsen je 1969. objavio Čovjek kao ja, a onda je Dado Topić napisao Za koji život treba da se rodim. Kao u novom žurnalizmu, u jugoslovenskom rock’n’roll-u ste imali autore. Kako kažu filozofi, svijet mijenjaju majstori, a u ovoj vrsti muzike svijet mijenjaju oni koji su spojili majstorstvo i filozofiju,” podvukao je muzički kritičar
Otkrio je i zanimljivu činjenicu da je pravio novine isključivo sa početnicima.
“Mene nisu zanimali ljudi koji su bili tezgaroši, koji rade u deset novina. Očekivao sam da sa mnom rade ljudi koji misle da je to nešto važno. U Politici smo pokrenuli časopis Rok, dobili smo jednu prostoriju ispod štamparije gdje smo imali samo jedan okrugli sto. Za tim okruglim stolom sa dvije stolice napravili smo novine koje su se prodavala 150.000 na dan kad izađu do podne. Za tim stolom danas imate sigurno 20 pisaca, imate prvog asistenta Marine Abramović, urednicu španskog Cosmopolitan-a, vlasnicu radio stanice u Melburnu, dobitnika najveće kanadske književne nagrade, jednog od najpoznatijih fotografa na svijetu za rok muziku i 20 njih koji pišu bolje od mene. Imao sam sreće da okupim takvu ekipu,” ispričao je Popović.