Književni program drugog dana 19. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja počeo je promocijom romana „Visoke trave“ hrvatskog pisca Zorana Žmirića.
Žmirić je član Hrvatskog društva pisaca, a radovi su mu prevedeni na engleski, francuski, njemački, poljski, slovenski, talijanski, ukrajinski i arapski. Do sada je objavio zbirku priča “Kazalište sjena”, zbirku kolumni “Vrijeme koje nam je pojeo PacMan”, roman “Blockbuster”, publicističku prozu “Riječke rock himne”, roman “Snoputnik”, zbirku poeziju “Zapisano metkom”, roman “Putovanje desnom hemisferom”, roman “Pacijent iz sobe 19”, zbirku mikropriča “Kaleidoskop”, grafičku novelu “Vožnja, roman Hotel Wartburg”.
„Moje ozbiljno pisanje počelo je objavom romana Blockbuster, sve što sam do tada radio ispada kao trening za ozbiljno pisanje. Upravo u petom mjesecu ide novo izdanje u Frakturi, prevođen je na veliki broj jezika, a između ostalog i na arapski, objavljen je u Egiptu prije tri godine. Imam ekskluzivnu informaciju i da sam potpisao ugovor sa jednom velikom produkcijskom kompanijom za snimanje filma,“ naveo je Žmirić.
Podgoričkoj publici se danas predstavio novim romanom „Visoke trave“ koji donosi emotivnu priču o cjeloživotnom prijateljstvu Roberta i Gorana, koje ni ljubav, ni rat, ni iseljavanje ne mogu sasvim slomiti.
“Visoke trave su nadogradnja na moju antiratnu trilogiju sa romanima Blockbuster i Pacijent iz sobe 19. Imam potrebu da se kroz svoje tekstove zalažem za mir i pomirenje među ljudima. Postoje ljudi koji su ključni u toj priči a koji ne čine svijet normalnim, te zbog toga mi mali ljudi treba da ostanemo ljudi jedni prema drugima. U Visokim travama ne nudim odgovore, već mislim da je puno kvalitetnije svojim pisanjem potaknuti čitatelja da sebi postavi pitanja,“ naveo je Žmirić.
Ističe da je roman nastajao sedam godina tokom kojih je prikupljao građu.
„Najveći izazov bila mi je jedna narativna linija koja se tiče izbjeglištva srpskog stanovništva iz tog vremena okupiranog područja Krajine. Želio sam biti potpuno autentičan i naći nekog ko je bio u toj koloni. Godinu i po dana sam izgubio tražeći nekog ko bi imao volje sa mnom razgovarati o tome. Ipak, bila mi je dovoljna jedna rečenica koja mi je otvorila vrata. Ovaj roman počiva na jednoj poslovici koja glasi „Prijatelj ti je onaj koji zna sve o tebi, a i dalje ti je prijatelj“. Ostao sam fasciniran kako u jednom takvom šturom, spartanski nanizanom redu stoji potpuno dekodiranje prijateljstva. Na temelju toga sam zamislio priču o dva prijatelja sa naših prostora. Počeo sam pisati o temi moje generacije – s obzirom na 90. godine mnogo prijateljstava nisu preživjela, ali ima i onih koja jesu,“ ispričao je Žmirić.
Nakon mračnih devedesetih, putevi glavnih likova ovog romana se ukrštaju u Newbridgeu u Republici Irskoj, gdje su visoke trave naizgled zelenije, ali i tamo će ih sustići niz neočekivanih obrata– od zavodljivog ciganskog svijeta irskih travellersa, preko lakog ali prljavog novca, do pljački i kriminala.
„Bilo ko sa ovih prostora se može naći u mom romanu jer se bavim savremenim temama Balkana. Ja dijelim ljude po duhovnom prostoru, a Balkan vidim kao jedan duhovni prostor. S druge strane, neke moderne teme koje proživljavaju ljudi u Irskoj zapravo nisu puno drugačije od onoga što imamo ovdje, možda su samo malo umivenije. Možda tamo trava izgleda zelenije, ali mislim da svi imamo iste probleme i da možemo jedni od drugih učiti,“ naveo je pisac.
Ovom prilikom je ukazao i na značaj Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja.
„Prvi put sam na ovom sajmu, ovo su zatvoreni eko-sistemi u kojima mi koji se bavimo pisanjem preživljavamo. U duhu pluralizma možemo razmjenjivati mišljenja bez povišenih tenzija, učiti jedni od drugih, širiti znanje i pozitivu. Zato je važno imati ovakva mjesta gdje se srećemo sa prijateljima i ljudima sa kojima ćemo sjutra možda postati prijatelji. Ovo je prilika da vidimo da nismo sami u svemu tome što radimo. Čini mi se da je kultura jedan od činilaca koji na našim prostorima grade bolju budućnost,“ poručio je Žmirić.