U okviru drugog dana 20. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja upriličena je promocija zbirke poezije „Instant pjesme“ autorke Dušanke Lojpur.
„Instant pjesme“ je surovo nježni semi autobiografski splet pjesama koje su samo čekale kao neispričane priče da budu napisane i izrecitovane. Ova poezija se trudi da bude iskrena. Emotivna je i prožeta snažnim slikama svakodnevnog i unutrašnjeg svijeta. Pisana sa lakoćom, svaka riječ nosi dubinu, bilo da se radi o intimnim promišljanjima, porodičnim sponama ili težini vremena u kojem živimo. Uspješno kombinovanje jednostavnih prizora s filozofskim refleksijama – trenuci poput čekanja sladoleda ili gledanja u mjesec postaju nosioci mnogo dubljih značenja. Autentičan glas, stihovi nose dozu autironije i melanholije, ali i tihe, uporne nade.
Pjesnikinja Dušanka Lojpur je tokom današnje promocije otkrila da se dosta kasno okrenula poeziji.
„Prvo sam počela sa pisanjem proze koju sam dugo pisala, a onda je samo došao momenat u kojem je bilo nužno početi pisati poeziju. Sve se desilo instantno kako i glasi sam naziv zbirke. Mislim da je tu bilo najvažnije uhvatiti momenat u kojem jesam i prosto dati sebi slobodu da napišem to što osjećam, bez neke potrebe da to kasnije prepravim, kao što je uvijek slučaj sa prozom. Proza iziskuje vrijeme, da staneš, razmisliš, prepraviš. Pjesme su stvarno dio mene i nastaju zato što želim da dam sve od sebe i da otpustim neke stvari. Za razliku od proze, u pjesmama nemam koncept, nego se on sam napravi. To je magija svega,“ ispričala je Lojpur.
Lojpur je objasnila kako je tekao proces stvaranja zbirke pjesama.
„Pjesme su se toliko nagomilale da sam morala da ih otpustim. Shvatila sam da bih stvorila nešto drugo, ovo što sam do sada uradila treba da dam svijetu ili da ga spalim,“ navela je pjesnikinja.
Lojpur ističe da bez porodičnog ciklusa ne bi ni postojala ova knjiga.
„Mislim da je porodični ciklus u pozadini svih nas. Porodica kao socijalni konstrukt treba sve da nas zanima jer jesmo ono što jesmo zato što postoji porodica, zato što postoje lijepe stvari, zato što postoje ružne stvari. Porodica nas je definisala da budemo ono što danas jesmo. Iza moje poezije je i ljubav. Da nije došlo do oslobađanja i promišljanja određenih stvari ne bi bilo ni ove zbirke, ni moje poezije,“ ispričala je Lojpur.
Lojpur je istakla da oslobađanje tematike porodičnog iskustva otvara prostor ljubavi.
„Važno je ne ostati u grču i ne ostati u negativnoj emociji. Na koncu dana sve počiva na razumijevanju i tome koliko si spreman da osjetiš neke stvari kroz prizmu nekog drugog, a ne samo svoju prizmu,“ poručila je Lojpur.
Zbirka otvara i temu partnerske ljubavi.
„Mislim da je danas više struja da se ironično piše o ljubavi i da je akcenat na neke tužne nesretne ljubavi, što ja passé. Treba da osvijestimo da postoje lijepe ljubavi o kojima treba pisati na najljepši mogući način. I ja sam nekada pisala neke tužne stvari, a onda sam odrasla i došla u situaciju da shvatim šta je zapravo ljubav i koliko je lako napisati pjesmu o zdravoj, lijepoj ljubavi,“ navela je pjesnikinja.