Posebno interesovanje četvrtog dana 19. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja izazvala je zajednička promocija romana „Serafim“ Dejana Stojiljkovića i „Kraj vremena“ Vladimira Vučkovića.
Knjiga “Serafim” autora Dejana Stojiljkovića je djelo koje proširuje narativ univerzuma postavljenog u “Konstantinovom raskršću” i pruža detaljnu pozadinsku priču popularnog lika Nemanje Lukića.
Kroz priču o Nemanji Lukiću, Stojiljković plete složenu priču o besmrtnosti, istoriji, i nevidljivim silama koje oblikuju svijet.
“Ja sam u Serafimu odradio jedan eksperiment i za to su mi uzor bila dva djela, jedno je mangum opus Neila Gaimana “Sandman”, a drugo je knjiga Dejvida Mičela “Atlas oblaka”. Ovo je mozaik roman – zbirka priča koju povezuje Nemanja Lukić kao što glavni junak “Sandmana” Morfej povezuje sve priče, ali je i vrlo često dramatično odsutan iz tih priča. Stalno radim u mozaičkom pripovijedanju i takvom uvezivanju priče zato što je za mene pisanje igra. Problem sa savremenom srpskom književnošću je što je strašno anarhona i dosadna, što nema novih momenata, što kada otvorite knjigu imate utisak kao da ste je čitali. Nevjerovatno mi je da je savremena srpska književnost toliko zaostala. Način na koji se pripovijeda, na koji se grade likovi, kakav je stil, je stao negdje u sredini 90-ih,” ispričao je Stojiljković.
O specifičnosti romana “Serafim”, ali i o vrijednosti Stojiljkovićevog stvaralaštva na promociji je govorio profesor Aleksandar Jerkov.
“Kad vi u Srbiji danas prikažete četničkog majora kao vampira, vukodlaka, čudovište, vi ste tu napravili jedan iskorak koji na drugačiji način sve problematizuje. Ovdje vidimo dinamički sudar sa istorijom. Ova serafimovska epizoda ovog serijala nam daje još jednu dimenziju toga kako da percipiramo sopstvenu istoriju, kako da shvatimo uloge različitih sila, kako da oživimo razumijevanje istorije tako što ćemo projektovati nemoguće, neshvatljivo, fantastično, groteskno u takav svijet. Ovim silama koje djeluju primordijalno oživljava se pisanje i pripovijedanje,” navodi Jerkov.
Roman “Kraj vremena” Vladimira Vučkovića novo je ostvarenje o Drugom svjetskom ratu, posebno o podzemnoj borbi tadašnjih agentura – Intelidžens servisa, Abvera i sovjetskog GRU-a i to u okupiranom Nišu, strateški veoma važnom, kako za Njemce, tako i za saveznike.
“Kraj vremena nije slučajno odabran kao naziv romana. Kraj vremena je stalno provejavao kroz cijeli taj period u istorijskom smislu od 1918. do 1944. godine. Uvijek se očekivalo ili nešto novo ili nešto drugačije. Roman govori o jednom istinitom istorijskom događaju koji bi svrstao u jednu žanrovsku, istorijsko-špijunsko-ljubavnu priču koja sa svih strana ima svoje elemente naročito u ulozi žena u teškim vremenima, pogotovo u vremenima rata. Govori kako žena funkcioniše u vremenu zla, kada se pojačava sve u čovjeku, kada svuda oko nje dominira zlo i kako njena životvornost na kraju pobjeđuje,” naveo je Vučković.
Književni kritičar Mladen Vesković istakao je da se knjige poput ovih koje pišu Dejan Stojiljković i Vladimir Vučković nedovoljno vrednuju.
“To su prije svega zanimljive knjige. Ova dva autora uspijevaju da spoje elemente trilera, kriminalističkog romana, ratnog romana, romana detekcije, filozofskog romana i romana epohe u vrlo dinamičku cjelinu. Malo ko poput Dejana Stojiljkovića ili Vladimira Vučkovića uspijeva da spoji elemente žanrovske književnosti i fantastike. U ovim djelima postoji i metafizički element, makar tanana naznaka koju će pažljivi čitalac otkriti. To daje novi ton čitanju,” istakao je Vesković.